Mušičarenje na strimere umije da bude zanimljivo i plodonosno. Čak se može i reći i da je za one ribolovce koji preferiraju ribolov na krupnije primjerke riba, najbolja tehnika u mušičarenju.
Strimerima ne imitiramo insekte već najčešće mlađ i sitnije primjerke riba i drugih vodenih životinja i naravno i poneku kopnenu. Samim tim, ribe koje se hrane ovom hranom koju pokušavamo da im serviramo su ribe krupnijih gabarita najčešće salmonidne grabljivice, pastrmke, mladice, ali i štuke i bucovi i druge vrste riba.
Jedna od najbitnijih komponenti uspješnog strimerisanja je tehnika zabacivanja – fly casting. Kako su strimeri svojom težinom i veličinom dosta veći od klasičnih mušica, potreban nam je nešto snažniji pribor, prije svega jači i brži štap. Ne samo zbog lakšeg zabacivanja strimera, već i zbog čuvanja opreme koja često strada upravo zbog neadekvatnog izbora i nestručne selekcije pribora.
Najačešće su to štapovi akcija od #6 do #11, upareni sa odgovarajućim kanapom i ostalom opremom. Sve češći izbor su dvoručni štapovi, sa kojima zbog svoje snage znatno jednostavnije izbacujemo mušičarski konac na veće daljine.
Nama ostaje da našu imitaciju što vjerodostojnije imitirajući prirodan mamac pošljemo u pravo vrijeme na pravu daljinu i dubinu i da ribolovačkim žargonom rečeno čekamo prvi ,,udarac”.
Kada pričamo o selekciji strimera za salmonidnu ribu, treba znati da ima odstupanja od vrste do vrste, pa čak i kada su same pastrmske vrste u pitanju. Autohtone potočare vole da ,,napadaju” strimere neutralnih boja od sive do crne, dok recimo dužičasta, kalifornijska, pastrmka najčešće napada ,,fantastične” imitacije sa šarenišom od boja. Mladica voli bjeličaste i žućkaste nijanse strimera. Međutim, pravilo je da u ribolovu nema pravila i da moramo biti spremni na razna iznenađenja i da u kutijama osim obaveznog crnog Woolly Bugger-a trebamo imati što veći izbor i pokušavati izazivati ribu sa što većim spektrom imitacija, jer je poznato da ove riblje vrste često umiju da napadaju naše imitacije ne samo zbog svoje ishrane, već i zbog agresivne odbrane svog legla i staništa.
Odvojile su se tri situacije u kojima može da se dođe do boljih ulova. To su, oblačni (tmurni) dani, visoka voda i sam osvit zore.
Oblačni (tmurni) dani znaju da značajno poboljšaju kvalitet ribolova na pastrmku, ali i ribolov na mnogo drugih vrsta riba, naročito ako upotrebljavamo strimere. Po nekom ličnom iskustvu, ako bi morao da biram dan za ribolov, uvijek bih prije odabrao onaj kroz oblačinu, nego potpuno vedar (osunčan) dan.
Druga bitna situacija koja može predhoditi kvalitetnom ulovu, strimerisanjem je visoka voda. Kada je voda visoka, pastrmka se osjeća mnogo opuštenije i udobnije u njoj. Visoka voda predstavlja savršen preduslov za strimerisanje “u zasjedi”, odnosno uhvatiti ribu dok je ona potpuno nespremna. Zato, preporuka da u situacijama povećanog vodostaja što češće koristite strimere.
Na kraju, treća situacija je sam osvit zore. Naime, to je period posebne aktivnosati pastrmki, naročito samo praskozorje i po nepisanom pravilu ovo je period sa najboljim pastrmskim ulovljenim primjercima. Hladan vazduh uz zagrijavanje vode prvim sunčevim zracima, često natjera pastrmku na doručak, pa ta šansu nikako ne smijemo propuštati i ona se odlično slaže uz svima poznato ,,Ko rano rani, tri sreće grabi”.
Ističemo da ribolov strimerima i pored njihove univerzalnosti, zahtijeva od ribolovca poznavanje navika riba, usaglašavanje sa faktorima koji vladaju na vodi i pravi momenat, koji će u kombinaciji sa količinom našeg nagomilanog iskustva, odrediti uspješnost svakog našeg budućeg ribolova strimerima.
S.B.M